Job 8

1 Tada odgovori Vildad Sušanin i reče: 2 Dokle ćeš tako govoriti? i riječi usta tvojih dokle će biti kao silan vjetar? 3 Eda li Bog krivo sudi? ili svemogući izvrće pravdu?

4 Što su sinovi tvoji zgriješili njemu, zato ih je dao bezakonju njihovu. 5 A ti da potražiš Boga i pomoliš se svemogućemu,

6 Ako si čist i prav, zaista će se prenuti za te i čestit će učiniti pravedan stan tvoj; 7 I početak će tvoj biti malen, a pošljedak će ti biti vrlo velik.

8 Jer pitaj pređašnji naraštaj, i nastani da razbereš od otaca njihovijeh; 9 Jer smo mi jučerašnji, i ne znamo ništa, jer su naši dani na zemlji sjen. 10 Neće li te oni naučiti? neće li ti kazati i iz srca svojega iznijeti riječi?

11 Niče li sita bez vlage? raste li rogoz bez vode? 12 Dok se još zeleni, dok se ne pokosi, suši se prije svake trave.

13 Take su staze svijeh koji zaboravljaju Boga, i nadanje licemjerovo propada. 14 Njegovo se nadanje podlama i uzdanje je njegovo kuća paukova; 15 Nasloni se na kuću svoju, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati.

16 Zeleni se na suncu, i uvrh vrta njegova pružaju se ogranci njegovi; 17 Žile njegove zapleću se kod izvora, i na mjestu kamenitu širi se; 18 Ali kad se iščupa iz mjesta svojega, ono ga se odriče: nijesam te vidjelo.

19 Eto, to je radost od njegova puta; a iz praha niče drugi. 20 Gle, Bog ne odbacuje dobroga, ali ne prihvata za ruku zlikovca.

21 Još će napuniti usta tvoja smijeha i usne tvoje popijevanja. Nenavidnici tvoji obući će se u sramotu, i šatora bezbožničkoga neće biti.